Rožić, Vatroslav, hrvatski jezikoslovac i etnograf (Prodin Dol kraj Jastrebarskoga, 13. III. 1857 – Zagreb, 6. III. 1937). U Zagrebu pohađao klasičnu gimnaziju i studirao slavistiku, povijest i zemljopis. Bio je učitelj u Zagrebu i Zemunu, a od 1905. gimnazijski profesor u Zagrebu. Započeo je kao dijalektolog opsežnom raspravom Kajkavački dijalekat u Prigorju (1894), napisao nekoliko gramatičkih i didaktičkih radova, ali se uglavnom bavio »čišćenjem« hrvatskoga književnoga jezika, nerijetko pretjerujući u svojem purizmu. Glavno mu je djelo jezični savjetnik, objavljen 1904., Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku (Barbarizmi u hrvatskom jeziku, ²1908., ³1913). Ideal mu je, kao i drugim hrvatskim vukovcima njegova doba, »čisti štokavski književni jezik« bez posuđenica, čakavizama, kajkavizama, neologizama, arhaizama. Prema Osnovi A. Radića, objavio je Prigorje. Narodni život i običaji (u: Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1907–08), vrsnu etnografsku monografiju o svojem zavičaju, pisanu u mjesnom govoru.
